Hrvoje Gržina

Rad donosi novi pogled na fotografski arhiv Agencije za fotodokumentaciju čije je gradivo danas pohranjeno u Hrvatskome državnom arhivu. Agencija je kao stvaratelj djelovala u Zagrebu od 1945. do 1991. godine, a rezultat je njezina rada impresivnih 500 000 izvornih snimaka, koji zajedno s kontaktnim kopijama, kartotekama i knjigama snimanja tvore, za hrvatske prilike po mnogočemu jedinstveni, fotografski arhiv čija optimalna iskoristivost danas nesumnjivo proizlazi iz komplementarnoga odnosa njegovih materijalnih i sadržajnih aspekata. Ova cjelina gradiva tako egzistira unutar različitih sustava, tehnologija, kronologija i narativa, a kroz dinamični međuodnos dvojčanih opreka negativ-pozitiv, slika-tekst i materijalno-nematerijalno ostvaruje potpuni potencijal fotografskoga arhiva kao informacijskoga resursa u postskrbničko doba.

Information about Daguerre’s invention were first published in Croatian just three months after the public announcement of the process in Paris, on April 9, 1839. The newspapers "Danica Ilirska" in Zagreb published an article about the invention of the daguerreotype process entitled Najznatnije odkritje našega vremena ("The most important invention of our time"). Shortly after that article, and after training in Paris under Daguerre himself, Zagreb merchant Demeter Novaković, took several landcapes of the Croatian capital and its surroundings. Over the next fifteen years, twelve daguerreotypists (that we know so far) passed through Croatia, making daguerreotypes in Zagreb, Rijeka, Zadar, Split and Dubrovnik. The first and most famous of them was Johann Bosch, a representative of the “Vienna school” in daguerreotype, active in Zagreb in 1841/1842. Two years later, in 1844, a Dubrovnik pharmacist Antun Drobac took daguerreotypes, thus being the first known Croatian photographer on the Adriatic coast. Last of the travelling daguerreotypists was seen in Zagreb in 1854, and after that year the first resident photographers took places in different Croatian cities.
Today, only around fifty daguerreotypes are known to exist in the collections held in the Croatian archives, museums, libraries and private owners, so curators and collectors regard them as especially valuable photographic objects. Most of their makers are still unknown, and some of those daguerreotypes were clearly not taken in Croatia. This richly illustrated presentation, containing a number of images from different Croatian heritage institutions, will provide a well organized insight into the history of daguerreotype process in Croatia, and will point out several photographic collections containing these valuable objects.

Ovaj rad kronološkim slijedom izlaže već poznate i donosi brojne dosad nepoznate podatke o životu i radu zagrebačkog fotografa Ivana Standla. Istraživanjem arhivskoga gradiva i periodike, a zatim i komparacijom sa sačuvanim fotografijama, dopunjen je životni i profesionalni put jednoga od najvažnijih ranih hrvatskih fotografa, čije snimke danas možemo naći u brojnim zbirkama diljem zemlje. Standl je ostavio neizbrisivi trag u povijesti hrvatske fotografije 19. stoljeća okušavši se, tijekom više
od trideset godina rada, u različitim fotografskim poslovima i žanrovima, od kojih je samo dio dosad bio obrađen.

In the history of Croatian photography Franjo Pommer is documented not only on account of the quality of his photographic work, but also for being Zagreb’s first resident photographer. His Upper Town studio located in today’s Kuševićeva Street was the oldest photographic studio in Zagreb, active from 1854 at the latest. In May of the said year Pommer is recorded as its owner alongside photographer Joseph Kallain, while the following year the local press mentioned him as an independent artisan who photographed distinguished Croatian writers, whose photo portraits accompanied by their biographies Pommer planned to offer for sale to the Croatian public. The said news report dated August 1855 represents the terminus post quem non for the opening of the first photographic studio in Zagreb, although there is a possibility of Pommer’s autonomous activity in the same studio already during the second half of 1854. Due to the high quality of his photographs and his continuing interest for the novelties in the field of photographic technology, over the following two and a half decades Pommer earned the status of one of the most distinguished photographers in Zagreb, a reputation he would maintain until his death in 1879. Pommer’s photographic activity in Zagreb can be divided in three phases: the first, datable in the 1850s, is characterized by large format prints on salted paper; the second, mature phase is distinguished by the prevalence of albumen prints of carte-de-viste format, and finally the third, late phase roughly corresponds to the period from his relocation to a new studio until his death, during which he introduced cabinet-format photographs and carbon prints or chromotypes. In the present chapter the author precisely defines photographic processes used in the master’s work through the
analysis of preserved prints and through the use of contemporary photography terminology.

Rad donosi rezultate semiotičke analize vizualnih elemenata karakterističnih za medij stripa u prvih sedamdeset i pet brojeva hrvatskog izdanja Alana Forda. Nakon ocrtavanja kulturno-povijesnog
okvira, pojedinačno su propitani stripovski znakovi te različiti elementi specifični za stripovski izričaj u zapadnoj kulturi. Zadaća ovog istraživanja bila je saznati koji su od njih te u kojoj mjeri zastupljeni u
Alanu Fordu. Rezultati pokazuju kako je analizirani strip duboko ukorijenjen u slikovnu i literarnu tradiciju Zapada te kako u njemu gotovo svi karakteristični elementi stripovskog izričaja nalaze svoje mjesto. Također se pokazalo kako su neki ikonični elementi stripovskog rječnika – novotvorenice onomatopeičnog karaktera – u određenoj mjeri ipak posebni i tipični jedino za analizirani strip.

U ovom su radu na jednom mjestu izložene dosadašnje, a pridodane su i neke nove spoznaje vezane uz rad fotografa Franje Pommera. Osim što je ostao zabilježen kao prvi zagrebački rezidentni fotografski majstor te autor prvoga zaokruženog fotografskog projekta zamišljenog i izvedenog u Hrvatskoj, značajan je i po uvođenju određenih noviteta u standardnu fotografsku praksu. Tekst u prvom dijelu donosi dopunjeni pregled Pommerove biografije nastao na osnovi proučavanja arhivskog gradiva i periodike, a u drugom se, analizirajući sačuvane primjerke, osvrće na tehniku izrade fotografija i formate snimki koje je majstor u svome radu koristio, precizno ih određujući te usklađujući nazivlje sa suvremenom terminologijom.

U ovome je napisu prikazan rezultat analize slikovnoga sadržaja poznatih primjeraka različitih izdanja prve hrvatske fotomonografije „Fotografijske slike iz Dalmacije, Hrvatske i Slavonije“ Ivana Standla. Uspoređujući sličnosti i razlike između pojedinih primjeraka, potvrđena je pretpostavka o unikatnosti svake pojedine knjige, ne samo u izboru i konačnoj prezentaciji fotografskih snimaka, već i kroz njihov raspored između stranica teksta, kao i opremu knjige. Slijedom toga, sačuvani primjerci Standlove knjige, kao rezultat jednoga od ambicioznijih fotografskih projekata hrvatske fotografije ranoga razdoblja, zadržavaju opće mjesto unutar korpusa nacionalne fotografije,
ali ih istovremeno treba promatrati i kao jedinstvena autorska očitovanja, čime dodatno dobivaju na vrijednosti.

U radu se kronološkim slijedom uvođenja izlaže povijest fotografskih negativa kao izvornoga arhivskog gradiva, osobitosti svakoga pojedinog procesa, eventualne varijacije, metode identifikacije, stabilnost i deterioracija materijala, zaštitna ambalaža te uvjeti pohrane. Kao ključan čimbenik ističe se precizna identifikacija negativa kao nužna predradnja za kasniji rad na obradi i zaštiti te stvaranju što boljih uvjeta za čuvanje kroz dulje vremensko razdoblje.